

Utisak je nešto drugačiji, ako putujemo: posle geometrije iscrtane poljoprivrednim površinama koje vidimo pored puta, kada na 17 km. iz Zrenjanina prema Beogradu skrenemo desno i pređemo preko Begeja, pred nama se otvara gusto izatkan ćilim reka, kanala, jezera i bara. Boje se menjaju neprestano: od plavih jezera, preko zelenih i smeđih šuma, sve do isprane žute i bele boje slatina. Kada hodate, predeo se slika iznutra.
To je Carska bara.
Ovo poznato stecište ptica nalazi se u međurečju Tise i Begeja. Najbliža naselja su: Belo Blato, Perlez, Ečka, Lukino Selo i Stajićevo. Danas je gotovo nemoguće odrediti da li je nekada davno Begej promenio tok i izlio se na desnu obalu, ili je Tisa “prekoračila” na levu, tek, u prošlosti se na ovom prostoru protezalo bezbroj većih i manjih močvara. Može se govoriti o stalnom plavljenju ovog područja, jer upravo u nameri da se zaštiti od poplava, stanovništvo ovog kraja podiglo je zaštitne nasipe pored reka, a Begej je čak “ispravljen” radi bržeg i sigurnijeg saobraćaja. Utvrđivanjem rečnih tokova, formirane su čvrste granice agrarnih površina, a područje između starog i novog toka Begeja, ostalo je izolovano, ograđeno i sačuvano kao izvorno. Dobijena površina ima oblik elipse i pruža se u pravcu Sever-Jug. U njenim granicama leži zarobljena reka Stari Begej sa tri svoja meandra i tri velike bare: Tiganjica, Perleska na levoj i Carska bara na desnoj obali.
Putniku istraživaču koji dan provede u ovom prostranom “dvorištu” ne mogu ostati neprimećene sledeće pojave: geografska karta ovog predela ubrzano se menja. Meandri Starog Begeja se sužavaju i skraćuju, bare su sve blaže nagnute u odnosu na dno rečnog korita.